U presudnom trenutku utakmice, Luger je vješto uhvatio jednu loptu na lijevome krilu, fintirao suparničku obranu i asistirao svome suigraču kojemu nije preostalo ništa drugo nego - poentirati...
Zašto u Vjesniku pisati o debitantu u reprezentativnoj vrsti jedne zemlje o čijim se dosezima u Hrvatskoj gotovo ništa ne zna i o sportu koji nema previše poklonika u nas? Odgovor je vrlo jednostavan - Daniel Luger je jedan od rijetkih Engleza za kojeg se može reći da pronosi lijepu sliku o Hrvatskoj iz koje je u London, 1968. godine, došao njegov otac Darko. Taj biografski podatak neizostavno se spominje u svakom tekstu o karijeri tog 23-godišnjaka rođenog u Chiswicku.
Podrijetlo Daniela Lugera, kojemu je majka bivša atletičarka i reprezentativka Čehoslovačke, Englezima je zanimljivo i zbog spoznaje da se za Lugerovu naklonost, odnosno igranje u reprezentaciji, svojedobno borila i Hrvatska, u kojoj se povratkom svojih >sinova< iz Australije i Novog Zelanda predvođenih Franom Boticom nastoji popularizirati ovaj sport. Daniel Luger je odbacio mogućnost igranja za hrvatsku ragbijašku reprezentaciju, ali nikada ne zaboravlja napomenuti da u >dnu duše uvijek navija za Hrvatsku< za koju je fizički bio vezan tek ljetovanjima, najčešće na Braču.
Darko Luger bio je jedan od posrednika u dolasku brojnih iseljenih Hrvata >ragbijaške krvi< u domovinu, što je bila >vijest godine< u svim uglednim publikacijama koje se bave ovim sportom, iznimno popularnim na južnoj hemisferi, u Francuskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Darko Luger je, naime, svojim poznavanjem ragbija te dobrim privatnim vezama s traženim Hrvatima asistirao tadašnjem hrvatskom veleposlaniku u Londonu, Ivi Čičin-Šainu, koji je >imao zadatak< vratiti ih u Hrvatsku.Došavši krajem šezdesetih u London iz ljubavi prema rock'n'rollu koji je >prašio< s Radio Luxembourga na njegovom zagrebačkom tranzistoru, Darko Luger je brzo zavolio i ragbi. Uostalom, kako ne zavoljeti sport zbog kojega su se na golemom parkiralištu ispred njegova restorana u Richmondu skupljale stotine automobila da bi potom, kao u nekome hodočasničkom redu, poslije nekoliko ispijenih pinta piva, navijači odlazili na utakmice svoje reprezentacije u obližnji Twickenham! Daniel Luger je u takvome ozračju samo primio strast svojih roditelja i gostiju restorana prema ragbiju. A ragbi u Engleskoj nije bilo kakav sport!
Nogomet jest najpopularniji otočni sport, a ragbi je pak popularan među pripadnicima srednjih i viših društvenih slojeva. Uostalom, ragbi se i razvio u privatnim koledžima koje ne može svatko pohađati. Darko Luger voli navesti englesku uzrečicu koja nogomet opisuje kao >džentlmensku igru koju igraju huligani, a ragbi je huliganski sport koji igraju džentlmeni!< Takva opaska je nasmijala Marka Knopflera, sjajnoga gitarista kojemu je klub Academy u Holland Parku, u vlasništvu Darka Lugera, jedno od omiljenih mjesta. Dvojica Knopflerovih 11-godišnjih blizanaca, treba li napominjati, već igraju ragbi! A Knopfleru - koji se svojedobno za turneju >Brothers in Arms< pripremao mjesec dana u Dubrovniku u dvorani na Gospinu polju, za koju ga vežu gurmanske uspomene (jer je zbog zatvorenih hotela u posezoni mogao jesti >samo< pršut i sir) - nije teško platiti za gledanje utakmice i 1000 funti!
Imati Hrvata u takvome ambijentu, nesklonome Hrvatskoj, vrlo je dragocjeno. Kamo sreće da je Daniel Luger mogao svoj raskošni talent pokazati i ranije te ukazati raznim owenima, roseima i carringtonima da se i iz Hrvatske, prema kojoj se general Michael Rose >odnosio s potpunim prijezirom< , mogu izbrusiti dijamanti koji danas blješte u punome sjaju u dresu Engleske!
Daniel Luger je u >First Fiftheen<, najboljoj izabranoj vrsti Engleske, mogao u najboljem slučaju zaigrati prije godinu dana, no utakmicu protiv Argentine morao je zaobići zbog ozljede ligamenata zadobivene pola godine ranije. Do tada je Luger već bio jedan od najboljih igrača A reprezentacije Engleske koja je zapravo druga vrijednosna momčad engleskih ragbijaša. S obzirom da liječnici nisu u prvi trenutak pravilno dijagnosticirali ozljedu ligamenata, Daniel Luger je zbog nesnosnih bolova gotovo završio karijeru - ragbiju se vratio tek u prosincu 1997.
Stanku u treniranju i igranju iskoristio je da studij ekonomije na Manchester Universityu privede gotovo do kraja, čime je upotpuni sliku o prosječnom igraču ragbija kao o visokoobrazovanom pripadniku engleskog društva. Njegov matični klub, Harlequins, u engleskim se razmjerima smatra >klubom šminkera< ili >aristocracy of rugby<, pa je priča o harlekinima uvijek ista - klub s najboljim igračima koji imaju zajamčenu karijeru u londonskom Cityju nikada ne postiže rezultate koje realno zaslužuje!
Daniel Luger, osim zajamčene poslovne karijere poslije prestanka igranja ragbija, već se danas može smatrati uspješnim. Njegovih 100.000 do 150.000 funti godišnje zarade možda ne zvuči sjajno u odnosu na zarade odličnih igrača u drugim sportovima, ali ako se zna da je ragbi u profesionalnim povojima, brojka zvuči astronomski! I ima tendenciju porasta zahvaljujući nastupima u engleskoj reprezentaciji, u kojoj je među najboljima.
Željko Garmaz ("Vjesnik" 30.12.1998) |
